Liječenje medicinske artroze ramenog zgloba, Vrste artroze

Artroza Degenerativna bolest zglobova, osteoartroza, hipertrofični osteoartritis Artroza je kronična bolest cijelog zgloba obilježena razaranjem i gubitkom zglobne hrskavice uz druge artikularne promjene, poput hipertrofije kosti stvaranje osteofita. Dijagnoza se potvrđuje radiološki. Liječenje se sastoji iz fizikalnih mjera uključujući rehabilitacijufarmakoterapije i kirurških zahvata. Artroza, osteoartroza ili osteoartritis OA je najčešća bolest zglobova, koja obično postaje simptomatska u 40—im i 50—im godinama i skoro je uvijek nazočna u dobi od 80 god.

Što je artroza: njezine vrste, simptomi i metode liječenja

Ipak, samo polovica osoba s artrotskim promjenama ima izražene tegobe. Artroza u muškaraca prije U dobi od 40 do 70 god.

Podjela Artroze se dijele na primarne idopatske i sekundarne. Primarna se artroza veže uz neke zglobove kondromalacija patele je npr. Ako primarna artroza napadne više zglobova, razvrstava se kao primarno generalizirana OA. Obično se dijeli prema lokalizaciji npr.

Sekundarna OA je posljedica promjena u mikrookolišu hrskavice. Tu idu značajne ozljede, urođene abnormalnosti zglobova, metabolički otkloni npr. RA, giht, kondrokalcinoza.

Patofiziologija U zdravim je zglobovima trenje minimalno; oni se normalnom upotrebom ne troše, kao ni preopterećenjem, pa ni ozljedama. Hijalina hrskavica je avaskularna, aneuralna i alimfatična. To su stanice s najdužim životnim ciklusom u organizmu slično stanicama CNS—a i mišića. Struktura i funkcija hrskavice ovise o pritisku npr.

Artroza počinje mehaničkim oštećenjem tkiva npr. Ozljeda tkiva potiče kondrocite na stvaranje proteoglikana i kolagena. Povećava se međutim i stvaranje enzima koji razaraju hrskavicu te upalnih citokina, koji su i normalno nazočni u malim količinama.

Upalni medijatori pokreću inflamacijski ciklus, koji dodatno stimulira kondrocite i obložne stanice sinovije, da bi konačno razgradio hrskavicu. Kondrociti podliježu apoptozi. Kad je hrskavica jednom razorena, izložena kost postaje kompaktnija i sklerotična.

Artroza napada sva zglobna tkiva.

Lokalno injekcijsko liječenje koštanomišićnih bolesti

Supkondralna kost se prvo stvrdnjava, potom bude podložna infarciranju, da bi kasnije postala porozna s pojavom supkondralnih cista. Pokušaji reparacije uzrokuju supkondralnu sklerozu i osteofite na rubovima zgloba, ne bi li ga stabilizirali. Sinovija buja uz znakove upale i stvaranje manje viskoznog izljeva. Podražaj periartikularnih tetiva i ligamenata izaziva tendinitis i kontrakture. Kako se smanjuje pokretljivost zgloba, tako slabe i okolni, potporni mišići.

Menisci pucaju i skloni su drobljenju.

Spondiloza artroza kralježnice na razini kralježaka dovodi do zadebljanja i proliferacije stražnih longitudinalnih ligamenata sa stvaranjem poprečnih pregrada koje pritiskaju prednje dijelove kralježnične moždine, uz bujanje ligamenta flava, koji znadu komprimirati njene stražnje dijelove. Klinička slika Početak je uglavnom postupan i zahvaća tek jedan ili dva zgloba. Prvi simptom je bolnost, koja se često opisuje kao duboka, pogoršava se opterećenjem, a olakšava mirovanjem, da bi konačno postala manje—više trajna.

Kako artroza napreduje, pokretnost zgloba se sužava uz bolnost, krepitacije ili osjećaj struganja. Bujanje hrskavice, kosti, ligamenata, tetiva, kapsula i sinovije uz veće ili manje zglobne izljeve dovodi do karakterističnih uvećanja artrotskih zglobova. Kasnije se znadu javiti i fleksione kontrakture, dok je iole značajniji sinovitis rijedak.

Većinom su zahvaćeni distalni DIP i proksimalni PIP interfalangealni zglobovi s pojavom Heberdenovih ili Bouchardovih čvorića, zatim prvi karpometakarpalni zglob, intervertebralni i zigoapofizni zglobovi cervikalnih i lumbalnih kralježaka, prvi metatarzofalangealni zglob, kuk i koljeno. Cervikalna i lumbalna liječenje medicinske artroze ramenog zgloba uzrokuje mijelopatiju i radikulopatiju, no klinički znaci mijelopatije su obično blagi, dok radikulopatija zna biti izražena, ali ipak rijetko jer su živčani korjenovi i gangliji dobro zaštićeni.

Ponekad se javlja insuficijencija vertebralnih arterija, infarkt kralježnične moždine ili pritisak osteofita na jednjak. Tegobe polaze i iz supkondralne kosti, ligamenata, sinovije, periartikularnih burza, kapsula, mišića, tetiva, diskusa ili periosta jer su sve ove strukture osjetljive na bol.

Similar articles

U moždini supkondralne kosti zna porasti venski tlak s izazivanjem boli katkad se naziva "koštana angina". Koksartroza postupno sužava pokrete u kuku. Bol se zna projicirati u prepone, prema trohanteru ili referirati u koljeno. Osjetljivost na pritisak i bol pri pasivnim pokretima javljaju se razmjerno kasno, čemu pridonose spazam mišića i kontrakture.

Opažaju se i drugi deformiteti te subluksacije.

Tipični simptomi

Dijagnoza Na OA treba posumnjati pri postupnom razvoju simptoma, osobito u starijih osoba. U tom slučaju treba snimiti radiogram većine simptomatskih zglobova. Obično se otkrivaju marginalni osteofiti, suženja zglobne pukotine, povećana gustoća supkondralne kosti uz liječenje medicinske artroze ramenog zgloba cista i remodeliranje te artikularni izljevi.

Suženje zglobnih pukotina koljena prije će otkriti snimci u stojećem položaju. Laboratorijski su nalazi uredni, ali koriste pri isključivanju drugih stanja npr.

RA ili otkrivanju bolesti koje uzrokuju sekundarnu artrozu.